Pon5Tra2021

Proslavljamo Uskrs slavljenjem Vazmene osmine 

Drugoga dana Vazmene osmine, na Uskrsni ponedjeljak, slavili smo Uskrs dvjema misama tijekom kojih smo spominjali događaj u kojem je uskrsli Isus na putu u Emaus s dvojicom učenika koji ga uspješe prepoznati tek u lomljenju kruha (u Euharistiji). Uskrs je najveći kršćanski blagdan i slavimo ga 50 dana, a  posebno osam dana u vazmenoj ili uskrsnoj osmini. Prijepodnevno je svečano pjevano misno slavlje (5. travnja) u zajedništvu sa župljanima predslavio naš župni vikar Mario Žigman, koji je pročitao uskrsnu čestitku. 

Sretan i blagoslovljen Uskrs! 

Kroz korizmu i slavlja Velikog tjedna promatrali smo raspetog Krista. Motreći njega, hranili smo svoju ljubav prema Bogu, jer smo upoznavali Božju ljubav prema nama. Ali Bog nam ljubav nije pokazao samo predavši svoga Sina na muku i smrt. Kruna Božje ljubavi prema ljudima jest uskrsnuće. Podigavši Isusa iz mrtvih, i uzdignuvši ga u vječnu slavu, on je proslavio i ljudsko tijelo. Zato nemojmo stati samo na korizmenoj pripravi, nego zaista proslavimo Uskrs! Proslavimo ga onako kako ga Crkva od davnina slavi – slavljem Vazmene osmine. U ovim danima u svojim mislima nosimo uskrsnulo tijelo Kristovo i jačajmo svoju nadu! Njegovo tijelo nosi znakove muke – probodene ruke, noge i bok. I naše patnje su stvarne – bolest, odbačenost, siromaštvo, tjeskoba, napor svakodnevnog života. Ali ni naše patnje nisu samo križevi. Ako su prihvaćene s vjerom i ljubavlju, patnje će ujedno biti i razlog naše slave. Ako nasljedujemo Krista u životu i smrti, nasljedovat ćemo ga i u Posljednji dan. Bit ćemo s njime uzdignuti u vječnu slavu! Isus je rekao apostolima: „Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor“ (Lk 24,48- 49). Ove riječi Isus govori i nama. Vjeru koju smo dobili na dar ne zadržavamo za sebe, nego ju svima svjedočimo. Molimo jedni za druge i jedni s drugima da naša župna zajednica može hrabro svjedočiti: Krist je

Uskrsnuo! S tim mislima župnik Ivica, kapelani Matija i Mario, i bogoslov Antun žele vam sretan i blagoslovljen Uskrs!

 

Ramatranje vlč. Marija Žigmana: O odvaljenom kamenu 

Dok čitamo izvještaje o Isusovom uskrsnuću možemo zapaziti kod sva četiri evanđelista jednu zanimljivu činjenicu, a ta je da je kamen s groba odvaljen (usp. Iv 20,1; Mt 28,2; Mk 16,4; Lk 24,2). Ako sva četvorica evanđelista spominju ovu istinu to znači da je odvaljen kamen s groba važan i danas za našu vjeru. Da bi Isus izišao iz groba sigurno nije trebalo da kamen bude odvaljen jer Bogu ništa nije nemoguće. To je ono što vidimo iz cijelog Svetog pisma. U konačnici sjetimo se u Ivanovom evanđelju čitamo da je Isus prolazio kroz zidove i zaključana vrata. To znači da Isus nije morao pozvati anđela s neba kako bi otkotrljao veliki kamen s grobnice da bi izišao. Kamen je odvaljen poradi učenika  i nas danas. Time Isus želi potvrditi da je istinito sve ono što je govorio za života, dok je poučavao svoje učenike. Ako prihvatimo istinu Isusova uskrsnuća tada imamo sigurnost na koju se možemo osloniti. Ta sigurnost leži prvo u tome da je Isus umro za naše grijehe i time nas otkupio, drugo da je uskrsnuo i tako nama otvorio vrata vječnoga života, treće, da nam je ostavio Duha Svetoga koji će nas voditi i upućivati u Istinu. To vidimo tako što Duh Sveti vodi i upravlja crkvom. Jer da nije tako, Crkva bi se raspala u veoma kratkom roku, četvrto, da smrt nije kraj i na kraju da će ponovno doći i uzeti nas k sebi. Tada će Isus uskrisiti i naša smrtna tijela. Nadalje, odvaljen kamen s groba želi nam reći da je Isusovo uskrsnuće temelj našeg kršćanskog života, jer da Krist nije uskrsnuo, kaže nam Pavao, uzalud je naša vjera. Zbog toga je kamen morao biti otkotrljan kako bismo mogli vidjeti u grob, kako bismo vidjeli da je taj grob prazan. Zbog prazne grobnice i Isusova ukazivanja učenicima imamo sigurnost da je Isus živ.

Još nešto nam to potvrđuje da je grob prazan, a to su vojnici koji su dojavili što se sve dogodilo. Obje strane se slažu oko praznoga groba. Međutim, ove se potplaćuje kako bi slagali da su spavali, te da je tijelo ukradeno. Ako su spavali, kako mogu znati što se dogodilo? Ako se uskrsnuće nije dogodilo, kaže sv. Toma, onda bi činjenica da dvanaest jedva pismenih učenika mogla uvjeriti tolike ljude da polože svoj život za Isusa bilo veće čudo od čuda samog Uskrsnuća. Vojnici su tako slika nas kada racionaliziramo svoju vjeru te priječimo Duhu Svetome da nas vodi, a to činimo jer ne želimo mijenjati svoj život. Teško nam je prihvatiti tu promjenu jer bismo trebali dopustiti da se dogodi potres naše nutrine koji će odvaliti kamen naših ovisnosti o grijesima i drugim ovozemaljskim užitcima.

Ovo uskrsno vrijeme poziva nas da se odvažimo snagom Duha Svetoga otkotrljati kamen s groba naše nutrine jer nam Kristovo uskrsnuće pokazuje da smrt prijašnjem životu nije uzaludna. Raspeće i Uskrsnuće usko su povezani jedno s drugim. Ne ide jedno bez drugoga, jer tek jedno s drugim nam daje jamstvo da su naši grijesi uništeni, a naš život vječan.

Ovih dana susretnimo se s Uskrslim! A gdje ćemo ga pronaći? Kaže nam Isus po ovim ženama: recite učenicima da pođu u Galileju. Što obilježava Galileja? Ona označava njihovo mjesto prebivališta. Tamo su rođeni, odrasli i rade. To znači da ćemo i mi na tome mjestu pronaći i susresti Isusa. U svojoj obitelji, na poslu, u svojoj svakodnevici, u svojoj župi. Ako ga ne uspijemo pronaći na tim mjestima, nećemo ga moći susresti ni na onim drugim mjestima.

Susretnimo se i danas s Uskrslim i posvjedočimo radost koju sa sobom nosi odvaljen kamen s groba u koji ulazimo i čitamo nadu i našeg uskrsnuća. 

Pozvani na radost i nadu uskrsnuća u neizmjernoj Božjoj ljubavi 

„Mi moramo postati vjesnici radosti, svjedoci uskrsnuća jer radost je Kristova zapovijed. Kad molimo pred križem upravimo pogled prema Uskrsnulom Kristu. Ako se zaustavimo samo na Križu, nismo izvršili Vazam,  nismo ´prešli´ iz smrti u život i tada naša vjera nema izlaza. To je vjera trpljenja, uvlačenja u sebe, žalosti. Istina, situacije u kojima žive pojedinci, obitelji i neke zajednice nipošto ne pozivaju na radost, nego izazivaju tjeskobu s obzirom na budućnost. No, izvući ćemo se iz toga ako u sebi sačuvamo osnovnu radost pripadnosti Kristu. Naša vjera, kršćanska vjera, jest vjera radosti. Pozvani smo na radost, onako kako to zvuče naše uskrsne pjesme koje su pune radosti“, naglasio je nadbiskup Marin Srakić, čestitajući Uskrs svim Osječanima 2013. godine. Duhovne poruke nikada ne zastarijevaju, a ova je posebno aktualna u današnja vremena raznoraznih kriza.

„Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči te ga prepoznaše.“ (Lk 24,30-31) – naslov je uskrsne pastirske poruke i čestitke đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita mons. dr. Đure Hranića, koju je predstavio 29. ožujka 2021. na preduskrsnom susretu s predstavnicima društvenog priopćavanja u Nadbiskupskom domu u Đakovu. Euharistija – uskrsnućem preobražena stvarnost. Svetkovina Uskrsa proslava je neizmjerne Božje ljubavi prema čovjeku. Nakon dana beznađa i ustuka pred silom ovoga svijeta koja je razotkrila svoje tvrdokorno srce zatvoreno Božjoj milosti, uskrsno nam jutro otkriva da je Bogu sve moguće. Kad se činilo da je smrt pobijedila i nestala svaka nada u bolju budućnost, ona je na uskrsno jutro proplamsala u svoj svojoj snazi i ljepoti. Kristovim uskrsnućem preobražena je sveukupna naša stvarnost.

Uskrsnu čestitku o svetkovini Uskrsa 2021. i pastirsku poruku nadbiskupa Hranića možete pročitati OVDJE.

Priredila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08