Ned4Tra2021

Nedjelja Uskrsnuća Gospodinova: Uskrsli poziva na novo življenje

„Radostan Uskrs! Je li doista radostan danas u vašemu srcu? Danas slušamo izvještaj Ivanova evanđelja (Iv 20, 1-9) i mi želimo biti sa onima koji su otvorili naše srce, biti sa Uskrslim i s njim trajno povezani“, kazao je uvodeći u slavlje Uskrsa župni vikar Mario Žigman predslaveći mise na uskrsno jutro, poslije kojih je održan blagoslov jela.

Nedjelju Uskrsnuća Gospodinova naša je župa proslavila sa šest svečanih pjevanih euharistijskih slavlja i župni vikar Matija Aušić, uvodeći u slavlja kojima je predsjedao, ukazao je na bitno: „Postoji jedno mjesto koje je izmijenilo tijek ljudske povijesti. To ključno mjesto našeg preporođenja je Kristov grob na kojem se dogodio zaokret ljudskog života, premda su se u njegovoj blizini dogodili vrlo mučni događaji. Danas dok, poput svetih apostola Petra i Ivana, vjerom dotičemo istinu uskrsnuća našeg Gospodina, otkrijmo i mi da nas Uskrsli poziva nadići same sebe i živjeti novim životom! Mi kršćani smo pozvani snagom Kristova uskrsnuća stvarati novi svijet.“

U slavlju Uskrsa (4. travnja) sudjelovali su župni zborovi i klavijaturisti: pjevanje na jutarnjim misama predvodila je Danica Andrašević uz klavijaturnu pratnju Katarine Zeko; misu u 9 animirao je Mješoviti župni zbor, u 11 pjevao je Dječji župni zbor uz ravnanje Marijane Matijević, a na večernjoj Zbor mladih uz ravnanje Dunje Keže te u 20 sati svirao je Teodor Sukala, a pjevanje župljana predvodila Gabrijela Šimić. 

Mario Žigman: Uskrs daje radosnu poruku: Mi smo narod uskrsnuća

„Naša reakcija na nešto novo i nezamislivo često je strah. Sjetimo se težih izazova koje netko pred nas stavi. Možda naš poslodavac, ili pak možda važna životna odluka koja nam se čini teška: ulazak u brak ili nešto treće. Uvijek se javlja strah jer se bojimo da neće sve ispasti onako kako smo mi zamislili. Danas, dok čitamo izvještaje o Kristovu uskrsnuću, što se pojavljuje? Strah. Prvi odgovor na Kristovo uskrsnuće je strah žena koje dolaze na grob jer se dogodilo nešto što nisu očekivale, nešto njima nezamislivo. Marija Magdalena je u strahu jer nema tijela Onoga koji je osvojio njezino srce. Da je vidjela Isusovo tijelo ne bi bilo straha. Krenimo od vlastitog iskustva. Vjerujem da ste primijetili kako na grobljima vlada mir. Tamo možete šetati, uživati i razmišljati. Međutim, kada bismo naišli na otvoren grob, a u njemu lijes uznemirili bismo se jer bismo mislili da se zaboravilo učiniti ono što je uobičajeno i normalno, a to je zakopati ga. Znate li zašto je otvoren grob onaj koji stvara strah? Zato što otvoren grob pokazuje kako ni ono što smo bili sigurni da će se dogoditi, a to je smrt, više nije sigurno“, kazao je Mario Žigman uvodeći u razmatranje okolnosti u događaju Kristova uskrsnuća koji je opečatio prve svjedokinje strahom zbog nezamislivoga događaja u povijesti čovječanstva.

U propovijedi je razložio kako nas Bog poziva u nezamislivost te promišljao o Uskrsu – novomu početku: „Među Isusovim učenicima vlada svojevrsni strah. Mislili su da je sve gotovo jer je Krist umro. No, dogodilo se nešto nezamislivo. Kada se u svojim životnim okolnostima susretnemo s onim što je Božje i nezamislivo, tada nastaje strah. Često nam je teško prihvatiti ono što je ljudima nezamislivo jer nam naš ljudski razum ne dopušta da uđemo u to područje. Zato je zapečaćen grob tako siguran jer nam je to zamislivo i očekivano. Bog nas danas poziva u ono nezamislivo i ljudima nemoguće. No nama je to prenaporno jer nam tada noge nisu na čvrstome tlu. U Lukinom izvještaju stoji kako je po Uskrsnuću nastupio potres. Ponovno nešto što je inače postojano i čvrsto – zemlja, tlo – postaje nepouzdano i nestalno. Oni koji su doživjeli potres znaju kako se u tim sekundama osjećamo nemoćnima jer se trese ono što je najčvršće. Eto, strah je prvi ljudski odgovor na nezamislive događaje i zato današnji svijet, pa i mnogi vjernici ne znaju što bi s Uskrsom. Božić nam je prihvatljiviji jer slavimo nešto što je uobičajeno, nešto što je u našem ljudskom iskustvu. No, Uskrs nije tako jednostavno shvatiti jer Uskrs dovodi do pitanja vjeruješ li ili ne vjeruješ u uskrsnuće? Možeš li izići iz onoga što je zamislivo i ući u Božju nezamislivost? Uđemo li u Božju nezamislivost, tada nas događaj Uskrsnuća mora promijeniti. Često ćemo se brinuti za smrt tijela, a tako zaboravljamo na smrt duha i duše s kojom se svakodnevno suočavamo. Ta se smrt očituje kroz nepravdu, egoizam, razne vrste ovisnosti o poslu, ljudima, drogama, alkoholu, pobačaju i mogli bismo tako nabrajati. Svatko ima nešto o čemu je ovisan – nešto što što nas ubija. Ljudi pate od usamljenosti, rastave, nezaposlenosti, zlostavljanja... Sve više ljudi umire jer ne uživaju u miru i radosti Uskrsa. Ovaj Uskrs može promijeniti naše živote. Uskrs daje radosnu poruku da smo mi narod uskrsnuća. To znači da ne bismo trebali ležati zakopani u grob svojih grijeha, zlih navika, ovisnosti, malodušja. Umjesto toga, od nas se očekuje da živimo radostan i miran život.  Što je za nas radost? Za mnoge uskrsna radost znači vratiti se stvarima kojih smo se odrekli za korizmu. Međutim, ako svoju radost pronalazimo u povratku starom životu prije korizme, tada ćemo propustiti događaj Uskrsa. Ne dopustimo da ovaj Uskrs prođe pored nas! Neka nam on bude novi početak. Ljudi koji se susreću s Uskrslim nikada nisu isti. Susretnimo se s njime danas u Euharistiji, prepoznajmo ga i dopustimo mu da nas izvede iz ljudskog, očekivanog u Božje i nezamislivo.“ 

Matija Aušić: Prvi povjerova učenik koji se osjećao ljubljenim!

„Nema toga čovjeka kojega u životu ne muče strahovi i brige neizvjesnosti pred budućnošću. A od svih nedoumica i strahova najveći je onaj koji se tiče posljednjih trenutaka i posljednjih stvarnosti života. Zbog strahova i neizvjesnosti naš život je pun nepoznanica i izazova, dvojbi, sumnji i upita. Hoćemo li mi iz groba izići na život ili će grob biti posljednja riječ života koja se podudara s neumoljivom šutnjom smrti? Hoće li se i naš život uliti samo u bujicu smrti što odnosi svakog čovjeka ili za nas postoji ipak drukčija nada i budućnost? Isusova smrt uplašila je i njegove učenike. Današnje nam evanđelje donosi susret prvih 'troje' učenika s Uskrsnućem, i kao da evanđelist želi reći da vjera u Uskrslog nije privilegij za onoga tko prvi dođe, tko je sposobniji, brži, hrabriji, nego onoga tko se osjeća voljenim od Isusa. Marija Magdalena je prva vidjela Isusovu pobjedu, ali još nije povjerovala. Uvjerena je da su ukrali Isusovo tijelo. Bila je uvjerena da će naći Isusa u grobu, kao i svi ostali. Ali, susret s praznim grobom nije ju doveo do vjere. Vratila se po Petra i Ivana u istoj zamračenosti uma i srca s kojom je išla na grob. Bila je uvjerena u Isusovu smrt. Marija predstavlja sve one koji jako vole Isusa, koji tako snažno osjećaju njegovu smrt da ne uspijevaju živjeti u radosti Uskrsnuća. Toliko su zabrinuti častiti izmučeno tijelo da se jednostavno ne mogu radovati za njegov novi život. Iskrena ljubav koju možemo osjetiti prema Isusu, kao što je to osjetila Marija Magdalena, nije dovoljna da povjerujemo u njegovo Uskrsnuće. Petar nije prvi došao na grob, ali je prvi koji je ušao, koji se približio otajstvu, koji se najbolje mogao uvjeriti u istinitost onoga što se dogodilo. Ali ni to nije dovoljno. Nešto nedostaje. Trka i žurba su ga doveli do groba, ali ne i do vjere. Vidio je povoje i ubrus, ali nije shvatio Pisma. Nije shvatio da Isusu više ne trebaju povoji i ubrus. Nije shvatio da Isus ne može biti na mjestu koje je pripremljeno za mrtvace. Petrova žurba i revnost nisu ga učinili čovjekom vjere. On je gledao izdaleka kako Isus umire i ostao je pri tome. Ne vodi te do vjere ako uđeš prvi tamo gdje Bog nije. Učenik kojega je Isus ljubio, naša ga tradicija prepoznaje kao Ivana, došao je prvi na grob i prvi do vjere. Bilo mu je dovoljno vidjeti ono što je vidio Petar i za razliku od Marije, nije pobjegao kada je vidio prazan grob. Prvi je povjerovao učenik koji se osjećao ljubljenim! Ljubav koju osjeća jasno mu govori da je Isus živ jer tko se osjeća voljenim, on je sposoban prepoznati Boga tamo gdje ga drugi ne vide, tamo gdje drugi misle da je prazno, da nema ničega. Sudbonosan je taj znak praznog groba uskrsnog jutra! Naime, nije li praznina ono čega se najviše bojimo na svijetu? Praznina koja zastrašuje i ostavlja nemoćnim, onemogućuje svaki pokret, uništava svaku nadu. Praznina koja daje vjerovati u moć ništavila. Daje često misliti da ništavilo, smrt može sve izbrisati, sve uništiti počevši od ljubavi. Da ništa više nema smisla. Da je teško živjeti, a još teže umrijeti“, rekao je propovjednik Aušić razmatrajući svetkovinu Kristova uskrsnuća što „ulijeva nadu da i nakon smrti ima još jedna riječ života koja je obeskrijepila smrt“, zaključujući: „Ovo je dan kada smo pozvani približiti se Kristovu grobu i osvjedočiti se da je otkotrljan taj veliki kamen s grobnih vrata. Prazan grob postao je izvorom istine. Prazan grob postao je vrelom snage i neprocjenjivog bogatstva za njih i za sve nas. Prazan Isusov grob svjedoči da ono što smatramo svojim gubitkom može postati izvorom bogatstva te novim početkom. Iz praznog Isusovog groba i mi slušamo poziv koji nas pokreće: ne zadržavaj u sebi i za sebe ono što si stekao svojim iskustvom i životom, nego to navijesti i podijeli s drugima (Iv 20,18). Prazan grob poziva nas na zajedničko trčanje s uzdignutim pogledom prema nebu.  Uskrs je blagovijest da nijedan ljudski život ne može izgubiti smisao; da ljubav nikada nije uništena; da je darovan život uvijek sjeme za druge vrijedne živote i da se život pronađe u izobilju tek kada se potpuno izgubi. Iz praznine u kojoj naši pogledi često izgube svako obzorje nade, teče Riječ koja obnavlja život i daje mu smisao, a to je sam Isus Uskrsli. Radujmo se i njegovom nepobjedivom snagom otkotrljajmo svaki kamen koji nam zatvara perspektivu života! Napose onaj sporni kamen spoticanja koji strahom muči svaku ljudsku dušu. Kličimo i radujmo se! Jer po njegovoj uskrsnoj pobjedi, nema više ni tuge ni straha, ni smrti ni mraka, nego postoji samo život s Bogom i kod Boga. Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs!“ 

Zabilježila: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15