Ned28Ožu2021

Proslavili smo Cvjetnicu ušavši u Veliki tjedan

Slavlje vazmenog otajstva u našoj smo župi započeli hodom vjere na kojemu je Cvjetnica prva postaja i liturgijski uvodi u slavlje Velikoga tjedna. Proslava Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje održana je tijekom pet euharistijskih slavlja uz koja su blagoslovljene maslinove grančice.

Večernju misu s početkom u 18.30 sati predslavio je župnik Ivica Martić i na početku ophoda kod ulaza u crkvu pročitao je evanđeosko izvješće Evanđelje po Marku (11, 1-10) te blagoslovio maslinove grančice na stolu i sabrani narod Božji u crkvi. Vjernike je obredni spomen uveo u duhovno zajedništvo s Kristovim mesijanskim svečanim ulaskom u Jeruzalem te je Crkva nastavila pobožni hod u slavlju euharistije, slušajući liturgijska čitanja praćena pjevanjem i navještaj Evanđelja – Muke Gospodina našega Isusa Krista po Marku (Mk 14, 1-15, 47). Predslavitelj Martić u propovijedi je istaknuo važnost razumijevanja Isusove muke, boli ljubavi za nas podnesene i žive Crkve izrasle iz križa Ljubavi. Nakon posljednje večernje mise, održana je pobožnost križnoga puta u nakanu za obitelji naše župe.

Propovijed: Tajna Božje ljubavi u Kristovu križu

„Čuli smo muku Isusovu. A jesmo li ju i razumjeli? Svi smo mi nekada trpjeli. Neka bolest, ozljeda i povreda uznemiri naše biće pokazujući nam kako smo krhki. To je tjelesna bol koju smo svi nekada prošli. Ta bol je ponekad iznimno teška. Postoji i druga bol. Ona bol kada nas netko povrijedi, kaže ružnu riječ, slaže nešto protiv nas, osudi nas, napadne, opsuje… To su duševne boli jer nam netko rani dušu, pogodi i uznemiri naše srce, poremeti naš miran san. To su ponekad puno teže boli od tjelesnih. Postoji još jedno trpljenje, jedna bol - bol ljubavi. Ona se može poistovjetiti sa ljubavlju oca i majke. Oni trpe iz ljubavi i sve će učiniti za svoju djecu, svoju obitelj. Sve tri boli Isus je u sebi objedinio i prošao. Tešku tjelesnu bol udarca bićem, šamaranje, teret nošenja križa i bol čavala. Strašna fizička bol i patnja gušenja na križu. Čak ni ocat nije htio piti koje mu nude vojnici da umanji svoju bol. Isus je prošao i tešku duševnu bol. Lažna optužba, ostavljenost od prijatelja, vrijeđanje prolaznika, ruganje svećenika… Teška i pregolema duševna bol i patnja. Ali, on prolazi i bol ljubavi. On trpi za nas jer nas voli, trpi zato što nas ne želi ostaviti same u našim krivnjama. Ne želi da propadnemo, ostanemo izgubljeni, padnemo u sunovrat pakla. To je najveća ljubav! Ljubav koja želi da budemo spašeni za vječnost. Tko smo mi Bogu kad za nas trpi? Njegova djeca, izgubljeni sinovi i kćeri. On nas neizmjerno voli. I daje svoga Sina za nas. Ali i nas pripušta patnjama, kako veli sv. Pavao: 'U svome tijelu dopunjam što nedostaje Kristovim mukama za Tijelo njegovo, koje je Crkva.' Toliko nas ljubi da želi da sudjelujemo s njim u svemu, pa i spašavanju svijeta i ljudi. Zato se mi s toliko pažnje i ljubavi okupljamo oko Kristova križa. Jer nas je ta ljubav zadužila, ona nas oduševljava i hrabri da možemo nastaviti svoje putove“, kazao je župnik u propovijedi te bezuvjetnu, sebedarnu ljubav posvjedočio primjerom i zaključio: „Jedan mi muškarac reče: 'Otac mi je ostao sam nakon majčine smrti, bolestan je i dementan, ali ne mogu ga staviti u dom jer me je toliko zadužio svojim životom. Toliko mi je toga darovao da mu moram uzvratiti sada kada je nemoćan, makar malo za svu ljubav koju mi je pružio.' Jedan je od okupljene mase tek pod dnom Isusova križa razumio tko je taj koji trpi i umire. Taj čovjek bio je vojnik, stotnik koji veli: 'Doista, ovaj bijaše Sinom Božjim.' To je svrha našeg stajanja i gledanja u križ, da svatko od nas shvati, ponovi za sebi: 'Ovo je moj Bog.' Oprosti mi Raspeti kada sam drugima bio križ i teret, kad sam im nanosio boli. Oprosti moje grijehe koji su isti kao i grijesi svjetine koja te je osudila i razapela. Ja sam jedan od tih čija je ruka satkala tvoj križ i podigla čavao. Uz križ, uz vojnika, bila je Isusova majka, dvije pobožne žene i ljubljeni učenik Ivan. Njih petero činilo je prvu Crkvu. Crkvu, izraslu ispod Kristova križa. Nakon što su se razišli, ponijeli su sa sobom tajnu Božje ljubavi za čovjeka i prenijeli drugima. Ta istina došla je i do nas. I stoga zajedno kličemo: 'Hvala ti Isuse, hvala za križ, hvala za ljubav!' Ponovno ti obećavam da me ništa neće zaustaviti na putu ljubavi. Ni fizička, ni duševna bol niti razočaranje u one koje volim. Sve ću učiniti kao ti - iz ljubavi, do kraja, vjerno i do križa, pomozi mi u tome.“

Priredila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06