Pon22Ožu2021

Rast u vjeri sa Krešimirom Šimićem:  Treći Isusov znamen

Katehetski susret rasta u vjeri „Katolici, dobro došli“ održan je 22. ožujka uz vodstvo našega župljanina, teologa i filozofa, prof. dr. sc. Krešimira Šimića. Nakon večernje mise, Šimić je susret otvorio molitvom i čitanjem ulomka o ozdravljenju paralitičara (Iv 5, 1-18) koji ukazuje kako „Isus nije čudotvorac nego Lijek i istinski Hram“ i sve što Isus iz Nazareta čini u susretu s čovjekom otkriva da „On jest Riječ i ono što čini je zapravo riječ-čin (sakrament)“, počev od prvoga od sedam znamenja - u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-12), drugog znamena vjere u Isusa na primjeru ozdravljenja sina kraljeva službenika (Iv 4, 43-54) te trećeg u liječenju uzetoga.

Isus je lijek, a mi često ne želimo ozdraviti od svojih 'uzetosti' 

„Evanđeoski izvještaj ima dva dijela, prvi do 10. retka - ozdravljenje uzetoga, i drugi od 10. do 18. retka - rasprava između Isusa i Židova. Iako se na prvi pogled čini da ova dva dijela nisu usko povezana, povezuje ih iscijeljeni čovjek i, dakako, Isus. Tekst počinje riječima: 'Nakon toga…' Naime, Isus je po povratku iz Judeje u Kanu Galilejsku ozdravio sina kraljeva službenika. Zatim dolaze riječi: 'bijaše blagdan' – vjerojatno blagdan Pedesetnice (riječ je o 50 dana nakon Pashe; prvotno je to bio blagdan žetve. Spominje se i mjesto znamenja - Bethzatha. Riječ je o kupalištu sastavljenom od dva bazena razdvojena trijemovima. Bitno je značenje riječi Bethzatha – kuća milosrđa. Ljudi su vjerovali da bi anđeo dolazio i uzbibao vodu pri čemu je onaj tko prvi uđe u uzbibanu vodu ozdravio. Oko vode je, jasno, bilo mnoštvo hromih, uzetih, slijepih, bolesnih. Razmotrimo Isusa: On ne izbjegava 'teške' situacije. Prilazi upravo čovjeku koji je zbog uzetosti, a i vremena provedena u bolesti (38 godina trpi od svoje bolesti), vjerojatno gubio svaku nadu, bio beznadežan. Posebno je zanimljiv Isusov zahvat u situaciju ovog rezigniranog bolesnika – Isus ga, naime, pita: 'Želiš li ozdraviti?' Kolikogod čudno, upravo Isus ovim pitanjem zadire u srž uzetosti ovoga čovjeka. Naime, bolesnik ne odgovara da želi ozdraviti, već izriče razlog svoje uzetosti: 'Gospodine, nemam nikog'. Podsjećam, u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes (hrv. Radost i nada) stoji: 'Čovjek je po svojoj najdubljoj naravi društveno biće i bez odnosa s drugima ne može ni živjeti ni razviti svoje sposobnosti' ( br. 12.). Naime, čovjek je biće odnosa, a odnos je zapravo ljubav. Uzeti svojim odgovorom kaže da nema mogućnosti razvijati sebe. Mi često zapravo ne želimo ozdraviti  od svojih 'uzetosti' jer svojim pseudobolestima želimo izmamiti sažaljenje, pažnju, brigu, sućut, ljubav. Želimo li mi biti zdravi da bismo se darivali, služili, ljubili? Isus kaže čovjeku: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!' Uzeti više nema razloga ne ustati jer je sada Isus tu. Sam Isus je lijek! On nije čudotvorac! Bog gleda na nas, kao što je Isus (po)gledao na uzetoga i učinio znamen – izliječio“, razložio je kateheta. U razgovoru s vjernicima pojašnjeno je zašto je drugi dio ulomak (Iv 5, 10-18) veoma znakovit kroz raspravu oko počinka u subotu, odnosno u danu svetkovanja subote (šabat; sedmi dan u tjednu kojim se slavi stvaranje i Jahvin savez sa Židovima) posvećene molitvi i učenju Tore.

Uzeti ozdravlja u susretu, a da nije upoznao Isusa i izdaje ga

„Drugi dio teksta započinje riječima: 'Toga dana bijaše subota.' Subota, šabat je prostor Božjeg milosrđa, vrijeme kada Bog grli, ozdravlja. Ozdravljenik, začudo, nije znao tko je Isus, tko je onaj koji mu je rekao: 'Uzmi svoju postelju i hodaj'. Uzeti, čekajući čovjek, je ozdravio, a da nije upoznao Isusa! Kasnije u hramu, vidjevši Isusa, postaje izdajnik prokazujući ga. Rehabilitirani nije Isusov svjedok. I danas Isus ozdravlja. Isus nikada ne veže ljude za sebe. On je skrovit, diskretan, otajstven. Što je skandalozno u Isusu? Ozdravlja u subotu. Isus svojim znamenjem govori, u Isusu iz Nazareta je živa Riječ. Isus nije dokinuo zakon, već ga ispunja; Sin čovječji je Gospodar subote, ispunjenje šabata. Ozdravljenik se nalazi u Hramu, dakle Isus ga je, očito, vratio u zajednicu, mjesto gdje može služiti u ljubavi i darivanju. Tu ozdravljenik ponovno susreće Isusa, nakon čega se, na žalost, događa izdaja: ozdravljenik ode i kaže Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. To nije svjedočanstvo, to je čin izdaje. Uzeti je uistinu uzet“, rečeno je.

U diskusiji je istaknuto kako je važno susresti Isusa, ali iz primjera uzetoga i ozdravljenog u susretu s Isusom, razabire se da susret ne znači poznavanje. „Prava vjera je ljubav prema Isusu, (u)poznavanje Isusa kroz njegovu Riječ, djelovanje i u znamenju. Valja nam uzeti Evanđelje i pokušati se svakodnevno vratiti izvoru vjere, čitati Pisma s Crkvom, osobno razmatrati Božju riječ i ne svoditi vjeru na osobni doživljaj već u Isusu tražiti ključ za Riječ“, poručio je Šimić naposljetku završivši susret s vjernicima zajedničkom zahvalnom molitvom.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04