Ned28Velj2021

Župnoj obitelji pridružio se bogoslov Antun Nikolić

Naša je župa bogatija za pastoralnog suradnika Antuna Nikolića, bogoslova KBF-a u Đakovu, kojemu je dobrodošlicu, praćenu srdačnim pljeskom župljana, izrazio župnik Ivica Martić naposljetku večernjeg misnog slavlja 24. veljače. Cijela župna zajednica na kraju nedjeljnih misa, 28. veljače, je imala prigodu čuti kraće predstavljanje bogoslova Antuna koji će boraviti u našoj župi do ljeta.

Kako se iz prvih susreta s njim u prinosu župnomu životu daje razlučiti, Antunova je prisutnost blagoslov našoj velikoj župnoj obitelji skupa s još dvojicom župnih vikara. U svojemu je kratkom predstavljanju Nikolić rekao da je rodom iz Otoka (Župa sv. Antuna Padovanskog), potječe iz velike obitelji, ima 24 godine i bogoslov je naše Đakovačko-osječke nadbiskupije. „Dolazim iz velike obitelji – uz oca Antuna i majku Ljiljanu, imam sedam sestara i dvojicu braće. Srednju školu završio sam u Vinkovcima, a teološki fakultet u Đakovu. Idućih nekoliko mjeseci provest ću na pastoralnoj praksi u vašoj župi, čemu se iznimno radujem.“

Danas kada se, na žalost, rijetke obitelji mogu podičiti s brojnošću djece u obiteljskom skladu, odgojem djece u vjeri na vlastitomu primjeru „kućne Crkve“, zanimljivo je i poticajno čuti od Antuna kako je osjetio u sebi duhovni poticaj za studiranje teologije i svećenički poziv – je li to plod obiteljske molitve, poticaj župnika ili nešto drugo?

„Okruženje u kojemu sam odrastao bilo je zaista plodno za rađanje svećeničkog poziva: velika obitelj koja je aktivna u životu župe, a trudi se i u vlastita četiri zida živjeti evanđelje; župnik koji savjesno vrši svoju službu; župa bogata vjernicima koji se daju svatko na svoj način.  Od prve pričesti ministriram, a poslije sam se uključio u Framu. Isusov put mi je već u to vrijeme bio smisao života i izvor sreće, pa sam htio s drugima podijeliti tu sreću. Bilo je dovoljno da me jedan svećenik u prolazu pita: 'Želiš li biti svećenik?', da se u meni zapali iskra poziva. Imao sam 16 godina i od tada sam sve više razmišljao o svećeništvu. Vodio sam se mišlju: mogu u životu učiniti mnoga djela i doživjeti razne užitke, ali samo ono što činim za Boga i bližnjega ostaje za vječnost. Tako sam nakon završene srednje škole pristupio Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu.“

Budući je naša župa postaja na Antunovu putu do đakonskoga ređenja i ostvarenja svećeničkoga poziva, svi smo u župi pozvani na molitveno zajedništvo s našim novim, župnim obiteljskim članom. Dobro nam došao, Antune!

Priredila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04