Ispis
Sri17Velj2021

Čistom srijedom ulazimo u korizmeno sveto vrijeme

„Danas je Pepelnica, početak korizme koja vodi k središnjem otajstvu naše vjere – uskrsnuću, kazao je župni vikar Matija Aušić, uvodeći 17. veljače u večernje pokorničko bogoslužje Pepelnice (Čiste srijede). Podsjećajući na značenje Pepelnice i simboličkoga značenja pepela u obredu pepeljenja koje će uslijediti nakon navještaja evanđelja, misni je predsjedatelj razložio smisao korizme u četrdesetodnevnom hodu s Gospodinom i pozvanost na obraćenje, ne u vanjskomu smislu „da svi vide“ već u duhovnom, pripominjući kako taj početak puta pokornika biva u poniznom priznavanju vlastite krhkosti, grješnosti, odricanju od grijeha i pokajanju u sakramentu svete ispovijedi, sudjelovanju u korizmenim pobožnostima, molitvi, postu i drugim djelima ljubavi.

Uslijedila su čitanja, a liturgija Pepelnice (u godini B) sve nas je podsjetila da jesmo prah kako bismo bili svjesni svoga stanja grješnosti, a to valja priznati i okrenuti se na svom životnom putu k Isusu koji nas je otkupio.

Kršćansko ponašanje: milostinja, molitva i post

„Korizma je, zapravo, svojevrsna duhovna obnova tijekom koje smo pozvani dublje promišljati svoju vjeru i otkrili što je to što trebamo ukloniti iz svog života, a što je ono oko čega se više trebamo truditi, a u čemu nam liturgija Pepelnice, prvog dana korizme, želi dati prava usmjerenja. Što to konkretno znači objašnjava nam današnji evanđeoski ulomak, podsjećajući na to kako bi u korizmi, a onda po obraćenju, koje će se dogoditi i nakon korizme, trebalo biti naše kršćansko ponašanje. Dok se u našoj svakodnevici naglasak stavlja na vanjštinu, na onom što ljudi vide, Isus u evanđelju osobiti naglasak stavlja na nutrinu i na onaj odnos koji se kroz nutrinu može i treba izgraditi s Bogom. Pri tom Isus koristi tri primjera koja su sami po sebi izraz i oznaka korizmenoga vremena. Riječ je o milostinji, molitvi i postu. Svi bismo rado – budimo iskreni – da ono dobro koje činimo, a milostinja, molitva i post su u sebi nešto dobro, od ljudi bude primijećeno. I to po sebi nije loše. Problem počinje u onom trenutku u kojem dobro koje činimo (u našem slučaju milostinja, molitva i post) prestanu biti cilj, a postanu sredstvo da nas ljudi vide, da bi nas ljudi hvalili i da se pokažemo ljudima. Jasno je da smo u tom slučaju primili svoju plaću: ljudsku slavu i naše osobno zadovoljstvo. Cilj nam je bio da nas ljudi vide, hvale i da im se pokažemo. I to smo dobili. Gospodin nam želi poručiti u evanđeoskom ulomku, koji nam je navješten, da ta plaća nije na onoj razini na kojoj bi trebala biti plaća milostinje, molitve i posta jer one su u sebi dobro koje nadilazi ljudsku plaću. Milostinja, molitva i post su dobro koje nas može odvesti u susret s bližnjima, ali i s onim koji je Dobro pisano velikim slovom, a to je Bog. Dobro trebamo činiti zato što je dobro, ne zato da bi nas ljudi vidjeli i pohvalili, kao što zlo ne smijemo činiti zbog toga što je zlo, a ne zbog toga što će nas netko vidjeti i kazniti“, promišljao je propovjednik Aušić.

Pojasnio je nadalje: „Zato nagrada za iskrenu milostinju, molitvu i post – 'I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!' – nije tek plaća, nego je normalna posljedica izbora dobra i činjenja dobra, kao što ni nagrada za neiskrenu milostinju, molitvu i post – 'Zaista kažem vam, primili su svoju plaću' – nije tek kazna, nego je normalna posljedica takvih izbora. Da bismo doista birali i činili dobro zbog dobra, a odolijevali iskušenju da dobro činimo da nas ljudi vide ili zlo zato što nas ljudi ne vide, nisu nam dovoljne samo naše ljudske sposobnosti, nego nam je potrebna Božja milost, a njoj je preduvjet vazmeni događaj Isusa Krista. To je središnji trenutak povijesti i drugi središnji događaj našega spasenja! Zato se za njega pripremamo ovom korizmom. Zato nam je za pripravu na njegovu proslavu potrebna milostinja koja nije tek davanje od svog suviška ili da drugi vide nego djelo ljubavi koje se nadahnjuje na onoj ljubavi kojom je Bog nas ljubio, molitva koja nije tek prošnja ili da drugi vide, nego je stvaranje odnosa s Bogom i dozvoljavanje Bogu da stupi u odnos s nama i post koji nije tek dijeta, smisao sebi samome ili da nas ljudi vide, nego je izlazak iz sebe, svojih egoizama i sebičnih potreba, kako bismo po izlasku iz sebe, učvrstiti prijateljstvo s Bogom i u ljubavi se mogli otvoriti svojim bližnjima.“

Simbolika pepeljenja u potvrdi vjere, nade i poziva na ljubav

„Današnji dan pun je i simbolike. Polaganje pepela na naše glave gesta je koja nam omogućuje da shvatimo bit hoda koji je pred nama. Pepeo je plod vatre koja gori, koja pročišćava i upućuje na to da se i naše tijelo koje izgara pretvara u pepeo, ali i da pročišćeno ustaje na vječni život. Pepeo je već u Starome zavjetu znak pokore, želje za promjenom ponašanja, znak koji označava autentični duhovni događaj: obraćenje i pokajanje srca. Polaganje pepela, praćeno riječima: 'Obratite se i vjerujte Evanđelju', znači postati svjestan da vatra Božje ljubavi sažiže naše grijehe, uzimanje pepela na ruku pokazuje da naši grijesi pročišćeni i spaljeni Kristovom ljubavlju nemaju težine, a gledanje pepela znači potvrditi vjeru da jesmo prah, ali prah koji se rađa na novi život zajedništva s Bogom i ljudima. I zato je Pepelnica potvrda naše vjere da smo pomireni s Bogom u Kristu, potvrda naše nade da ćemo s Kristom biti uskrsnuti na život vječni i poziv na ljubav koja nikada neće biti završena“, rekao je propovjednik te poručio: „Želeći vam, u duhu ovih misli, da birate dobro radi dobra i izbjegavate zlo zbog zla, te od ove korizme učinite svetu i plodonosnu korizmu, svemu iznesenom želim dodati još samo Pavlovo zaklinjanje: 'Dajte pomirite se s Bogom!' Da, pomirimo se s Bogom, ali i s bližnjima, kako nam ovo korizmeno vrijeme, vrijeme milosno, vrijeme spasa, ne bi prošlo uzaludno, nego da bude priprava na Uskrs i razlog plaće našeg 'Oca koji je na nebesima'!“

Budući da ulazimo u milosno sveto vrijeme korizme riječima našega Spasitelja: „Obrati se i vjeruj Evanđelju!“, uz ove su riječi u obredu pepeljenja pokornika (posipanjem blagoslovljenog pepela na glavu kao znakovitoga poziva na obraćenje) sudjelovali župnik Ivica Martić, župni vikarija Matija Aušić i Mario Žigman te bogoslov Darko Enrich, dok je Mješoviti župni zbor pjevao korizmenu pučku popijevku „Ja se kajem Bože mili“. Naposljetku euharistije vikar Aušić je pročitao poticajno duhovno štivo i svima zaželio da korizma bude plodonosna i blagoslovljena te da budemo svjesni svoje zemaljske prolaznosti spominjući u sebi riječi: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“

Prije mise, Aušić je predmolio pobožnost krunice uz zazive sv. Josipu, zaštitniku obitelji i Domovine, te smo kroz pet otajstava molili za: obitelji i djecu; nezaposlene i radnike bez plaće i koji trpe na poslu; za osobe daleko od svoga doma; za obraćenje; za snagu u križu bolesti bolesnika, osobito djece.

U župnoj crkvi su na Pepelnicu slavljene euharistije, uz obred pepeljenja, već ujutro u 8 i 11 sati, a slavitelji župnik Martić i vikar Žigman su poticajnim riječima župljane pozvali na zauzeto svakodnevno življenje korizme.

Zabilježila: N. Špoljarić