Sri11Stu2020

Osmi susret rasta u vjeri:
Kušnja je prilika za rast u vjeri

  • 01
Nastavljajući katehetsko promišljanje o svetosti nasuprot grješnosti, voditelj „Susreta rasta u vjeri: Katolici, dobro došli kući“ Krešimir Šimić potaknuo je, 11. studenog tijekom osmoga Susreta, razmatranje o temi kušnje.

Nakon molitvenoga početka, kateheta se uvodno osvrnuo na knjigu kršćanskoga filozofa Vladimira Solovjeva „Tri razgovora ili Priča o Antikristu“ (proročko djelo u kojemu opominje čovječanstvo, suočeno s materijalističkim 'napretkom', pozivajući na obranu kršćanstva od zla) i njegovu utjecaju na Fjodor Mihajlovič Dostojevskog, koji je u romanu „Braća Karamazovi“ u antologijskom poglavlju „Poema o velikom inkvizitoru" donosi upravo svojevrsnu razradu Isusove kušnje. Dostojevski kušnju svodi na kušnju slobode i prikazuje, pod utjecajem Solovjeva, kako moderni svijet razvija "obrnutu teodiceju" i zapravo ropstvo. Šimić se, također, osvrnuo na šesti molitveni zaziv u molitvi "Oče naš" ('ne uvedi nas u napast') i moguća kriva razumijevanja. Ukazao je i na pokušaje novih prijevoda te karizmatsku definiciju napasti (br. 2846). Nakon razrade evanđeoskoga teksta (Lk 4, 1-13) zaključeno je kako je kušnja uvijek usmjerena na ljubav, odnosno vjeru, a to je talmudsko (Talmud je židovska vjerska knjiga, komentara i tumačenja hebrejske Biblije) tumačenje kušnje.

Govoreći o kušnji, Šimić je ukazao na novozavjetne tekstove evanđelista Luke, Marka i Mateja (Lk 4, 1-13) pojasnivši kako Luka u svome izvještaju povezuje podatke iz Markova (četrdeset dana kušnje) i Matejeva izvještaja (Mt 4, 1-11; tri kušnje pri kraju posta od 40 dana), ali mijenja redoslijed tako da završava Jeruzalemom.

Kateheta je ponajprije donio paralele sa starozavjetnim tekstovima; paralelizam s kušnjama Izraela tijekom četrdeset godišnjeg "lutanja" pustinjom: Prvo (1): traženje hrane mimo Gospodina (Pnz 8, 3; Izl 16); 2) iskušavanje Gospodina radi ispunjavanja vlastitih prohtjeva (Pnz 16, 6; Izl 17, 1-7); i 3) nijekanje Gospodina pristajanjem uz lažne bogove koji
pribavljaju moć ovoga svijeta (Pnz 6, 13; Pnz 6, 10-15; Izl 23; 33). Naglašeno je kako „Isus kao i Mojsije motri zemlju s visoke gore (Pnz 34, 1-4)“ te je u konačnici zajedničkoga razmatranja sa slušateljima, uspoređena kušnja prvih ljudi (Post 3) i Isusova kušnja. Ta je usporedba u zaključku ocrtala otajstvo grijeha. I ova je kateheza podsjetila kako smo i mi u svom životu u velikoj kušnji, a kušnja je u Bibliji otvorena prilika za rast, za rast u vjeri i kršćanskoj duhovnosti. Hoćemo li tu priliku iskoristiti, ovisi o nama. Isus nam je pokazao kako suočavanjem s trima kušnjama uvijek možemo pobijediti, slijedeći Očevu, Božju volju. I kušnje su put osobnoga obraćenja i propitivanja vlastite savjesti.

Priredile: N. Špoljarić/T. Šperanda

  • 02