Sri28Lis2020

Šestom katehezom završio listopadski ciklus
Susreta rasta u vjeri

Križ nasljedovanja = život iz vršenja volje Gospodnje i slušanja njegova glasa

Šestom je katehezom „Slušati glas Gospodnji“ završio listopadski ciklus Susreta rasta u vjeri: Katolici, dobro došli kući! koji srijedom poslije večernje mise u župnoj dvorani vodi laik dr. sc. Krešimir Šimić, župljanin i profesor Filozofskoga fakulteta u Osijeku.

Tijekom susreta, održanog 28. listopada, nastavljeno je razmatranje i osluškivanje Božje riječi kroz odabrane ulomke i biblijske osobe, a katehista je uvodno podsjetio na dosadašnje tematiziranje: obraćenja, vjere, pozvanosti na nasljedovanje, glasa savjesti i slušanja Božjega glasa iz kojega sve dobro izvire. To su i uvjeti za autoevangelizaciju u kontekstu zahtjeva nove evangelizacije u Crkvi. Razgovor slušatelja kateheza s predavačem tijekom i poslije izlaganja potvrđuje kako je Biblija neiscrpno živo vrelo za produbljivanje življenja kršćanske vjere, a Riječ Božja u svetopisamskim tekstovima izvor snage i putokaz djelovanja u svakodnevici.

„Tema nove kateheze je 'Slušati glas Gospodnji'. Polazišni tekst je treće poglavlje Prve knjige Samuelove. Na primjeru mladog Samuela, kojega je majka Ana izmolila i dala za nazireja (daje Gospodinu prvinu), razmatra se 'logika' slušanja glasa Gospodnjeg. Samuel isprva (dok je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio kovčeg Božji) nije razumio da je glas koji ga zove Božji, pa se obraćao svom duhovnom mentoru, svećeniku Eliju, misleći da ga upravo on zove. Elij, uzor pravog duhovnika, odvaraća Samuela od sebe i upućuje na Gospodina da kada čuje njegov glas (poziva) odgovori kaže: Govori, sluga tvoj sluša. Ono pak što je Gospodin rekao, bilo je za Samuela teško. Naime, riječ je bila upućena protiv Elija. Samuel je, dakle, morao prenijeti prijeteću poruku svom duhovnom mentoru. To je i učinio. Jasno je, da bismo mogli čuti glas Gospodnji, moramo biti otvoreni Gospodinu, spremni slušati, ali i slobodni od ljudskih obzira, odvratiti se od ljudskih glasova k glasu Gospodnjem, pa čak i kada nas to dovodi u tešku situaciju. To je križ nasljedovanja - život iz vršenja volje Gospodnje, slušanja glasa Gospodnjeg“, razložio je Šimić istaknuvši u diskusiji kako je čas križa Isusova nastupio zato što Sin sluša Očevu riječ; križ proizlazi iz nasljedovaja, vršenja volje Očeve i nije jednostavno živjeti iz riječi Božje.

Zanimljivo je bilo čuti promišljanje ulomka 8. poglavlja Prve knjige o Samuelu (1-22). Naime, narod Božji, Izraelci imali su instituciju proroka, živjeli su po toj Riječi, danoj preko proroka i ,dok su tako živjeli, bilo je dobro. Ali, dogodio se grijeh naroda koji je, umjesto sudaca imati kralja, a to se u političkom smislu pokazalo promašajem i naposljetku dogodilo se ropstvo izraelskoga naroda koji se u jadu sjetio da je nekada živio po glasu Božjem i osluškivao… Podsjetimo „ Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. Njegov prvorođenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi. Ali sinovi nisu išli stopama očevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. Tada se skupiše sve starješine izraelske i dođoše k Samuelu u Ramu. I rekoše mu: 'Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda.' Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: 'Daj nam kralja da nam vlada!' Zato se Samuel pomoli Jahvi. A Jahve reče Samuelu: "Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima. Sve što su činili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tuđim bogovima - tako oni čine i tebi. Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih svečano opomeni i pouči o pravima kralja koji će vladati nad njima." Samuel ponovi sve Jahvine riječi narodu koji je od njega tražio kralja… I kad jednoga dana budete vapili za pomoć zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neće uslišati u onaj dan! Narod nije htio poslušati Samuelova glasa nego reče: 'Ne! Hoćemo da kralj vlada nad nama!'“ U razgovoru je spomenuto kako je taj neposluh, udaljavanje od Boga, a približavanje „instituciji“ i neživljenju od Božjega glasa, imao goleme posljedice, ljudi su Boga zaboravili u ondašnjem komformizmu i življenju od ljudskih zakona, a nisu živjeli iz nasljedovanja. Mnoge su podudarnosti sa današnjim vremenima i ljudima.

„Bog je Riječ, Bog se objavljuje, no pitanje je gdje smo mi!? I kad su se Izraelci u ropstvu sjetili Glasa, demos se okuplja u polis i bez prestanka čitaju Božju riječ… Identitet crkvenosti nije od ovoga svijeta… Isus je utjelovljena Riječ. Evanđelje je kerigma – navještaj, kojim nas Isus poziva. Ako nema navještaja, nema ni vjere. Naša je vjera u Isusu Kristu, on je Očev glas“, zaključio je kateheta.

Priredila: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03