Sri4Ožu2020

Korizmene srijede s kapelanima

Prve korizmene srijede večernje je misno slavlje predvodio vlč. Robert Almaši, zajedno s domaćim svećenicima, župnikom Ivicom Martićem  i župnim vikarom Božidarom Nađem. Vlč. Almaši je župni vikar u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, a nekada je bio i župni vikar u našoj župi.

“Po želji i vjerujemo nadahnuću vaših pastira ove korizmene srijede posvećujemo  razmišljanju o sedam glavnih grijeha, rekao je vlč. Almaši na početku svoje propovijedi. Večeras, prve korizmene srijede razmišljajmo zajedno o zadnjem grijehu kako smo učili  u vjeronauku nabrajati, pa kažemo da je zadnji grijeh lijenost. Lijenost je na posljednjem mjestu možda zato što ju tako i doživljavamo u konačnici, da je nekako najmanje grijeh. Kada se ljudi ispovijedaju lijenost se ne shvaća kao smrtni grijeh, štoviše shvaća se često kao neki “blaži” grijeh ako smo možda propustili nešto učiniti. Više se smatra grijehom propusta negoli grijehom činjenja nečega. Dok je, još tijekom povijesti, bilo 8 glavnih grijeha, lijenost je bila negdje u sredini, onda je bila na 4. mjestu, a nekada dok je još bilo 20 glavnih grijeha, onda je bila na 1. mjestu, kao grijeh iz kojega sve proizlazi. U konačnici, tijekom povijesti, lijenost se definirala s grčkom riječi “akedia” što bi bila “nebriga” radilo se o jednoj strasti u indiferentnosti prema drugima. Lijenost nije bila značenja da mi se nešto ne da raditi nego uistinu strast kada ja prema drugoj osobi ne osjećam uopće ništa. Kršćanska je tradicija označila lijenost kao jedan od 7 glavnih grijeha, koja se očituje u mlakosti duhovnog života i vršenju dobrih djela. Valja nam razlikovati fizičku lijenost – koja se očituje prije svega u ustrajnom izbjegavanju rada, od duhovne lijenosti – koja se prepoznaje u nemaru za duhovne stvari, osobito propuštanje molitve, primanja sakramenata itd…

Danas se braćo i sestre s lijenošću, vrlo paradoksalno, u ovom vremenu obilježenom stalnim pokretom, hiperaktivnošću, radoholičarstvom, susrećemo na svakom koraku.  Vidimo kako uzima ljude svih dobi, ali nažalost i mlade, koji zbog dosade i pomanjkanja duhovnog života upadaju  u razne poroke kojima žele ispuniti onu prazninu koja ih već, u konačnici i proždire. Vidimo kršćane koji, umjesto da budu odvažni svjedoci, tonu u nekakvu nejasnu letargiju, nezainteresirani su za duhovni rad, za molitvu, za sakramente, molitve su dosadne, župe nezanimljive, svakodnevni poslovi iscrpljujući, besmisleni.. sve treba zamijeniti nekom zabavom koja je već i sama otrcana i ne pruža dovoljno stimulansa. Kako je ova mana – lijenost, jednako stara i nova to isto vrijedi i za sredstva koja trebamo upotrijebiti protiv nje. To su prije svega čitanje svetoga pisma, molitva, djela milosrđa, unošenje jasnih pravila u naš dnevni red. Male promjene mogu uroditi doista velikim rezultatima. To vrijedi jednako za duhovno i tjelesno područje. I zato, braćo i sestre, kroz ovaj korizmeni hod hvatajmo se prije svega, ukoštac sa samima sobom, s vlastitom lijenošću, liječimo svoje mane, a onda otkrivajmo smislenost našega života ovdje na zemlji i vlastitog poslanja u ovome svijetu”. Neka vam je blagoslovljen ovaj korizmeni hod do Uskrsa i sretno i uspješno iskorjenjivanje ovih grijeha i mana koji slove kao “glavni”. Neka budu i zadnji, neka i nestanu, ali neka nipošto ne budu na prvom mjestu našega života – poručio je vjernicima vlč. Robert Almaši.

Pozdravljajući vlč. Almašija, naš župnik Ivica Martić je rekao: “Već je postalo tradicionalno da imamo korizmene srijede. Nekada zovemo nekoga iz daljega ali puno nam je draže kad su to naši domaći svećenici, odnosno u našoj blizini, pogotovo kad su ovako mladi i kad su kapelani iz našega grada Osijeka, kako smo to ove godine zamislili. Posebno je lijepo obogatiti svoj dan i svoj život prisjećajući se nekih stvari koje smo možda nekad učili na župnom vjeronauku ili u školi. Potrebno je prisjetiti se nekih stvari, pogotovo kad je pitanje grijeha. Nažalost, uvijek se tu možemo prisjećati i ponovno ispitati svoju savjest.” Zahvaljujem vlč. Almašiju, ti si nam tu blizu, u konkatedrali, što se svaki put odazoveš. Drago mi je jer nosimo lijepe uspomene na tvoj boravak ovdje, u našoj župnoj zajednici, a vjerujem da je i svima drugima drago što se odazivaš, što si blizu i što te imaju prilike i susresti i ćuti – hvala ti lijepa na odazivu, rekao je župnik Martić.

Idućih korizmenih srijeda u našoj ćemo župnoj zajednici imati prilike čuti i vidjeti i druge župnike i župne vikare iz osječkih župa. Tako se 11.3. sve misno slavlje predslaviti vlč. Domagoj Vidaković, župni vikar župe sv. Ćirila i Metoda - Osijek 9, zatim vlč. Blaž Jokić, župni vikar župe sv. Petra i Pavla - Osijek 1. Nakon toga, 25.3. sveto misno slavlje će predslaviti vlč. Mario Brkić, župnik župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja – Sarvaš, a na posljednju korizmenu srijedu svetu misu će predslaviti vlč. Mario Žigman – nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih te studentski kapelan za grad Osijek.