Ned27Lis2019

Bogoslovi na praksi u našoj župnoj zajednici

Od petka do nedjelje (25. do 27. listopada 2019.g.) u našoj su župnoj zajednici boravila trojica bogoslova 4. godine studija: Nikola Klemen iz Đakova, Matej Krešo iz Tenje, te Dušan Balažević iz Subotice.

„To je novina ali vjerujem da će se nastaviti kroz čitavu godinu. To je izuzetno važno iskustvo u životu svakog bogoslova, da nakon sjemeništa vidi kako doista izgleda život u župi“ rekao je, još jednom poželjevši im dobrodošlicu, naš župni vikar Božidar Nađ, na nedjeljnoj misi u 9 sati. Bogoslovi su na kraju mise predstavljali i svjedočili o svom pozivu. Ovom smo prigodom čuli Dušana iz Subotice.

„Kako sam osjetio poziv? Živio sam prosječno, kao i svaki srednjoškolac, molila se krunica svaki dan u obitelji, ali nije to meni baš leglo, nije to bilo nešto moje, ta je krunica bila skoro pod moranje. I tako sam živio. Završio srednju školu, upisao studij elektronike. Želio sam živjeti nekim normalnim, mirnim životom. Sve to vrijeme pratio me osjećaj da to nije to. Stalno si nezadovoljan, pogotovo kad želiš sam sebe usrećiti s nekim stvarima koje te ustvari, ne mogu usrećiti. Bilo je tu puno stvari, kroz taj sam period znao zalutati u neke stvari koje baš nisu bile dobre, ali sam zbilja želio biti sretan i radostan, a nisam bio. To me mučilo, a prijelomna je točka u mojoj priči bila ta, kad sam zaista prvi put povjerovao da je Bog živ, da mu je stalo do mene, da me voli i da zna što će sa mnom, da ima plan. Moj mi se život tad činio u kaosu, morao sam spašavati prvu godinu fakulteta, da upišem drugu, nisam dugo imao djevojku, to je bila kriza, katastrofa. Par godina prije sam izgubio majku, to je isto bio velik udarac. Prijatelja baš nije bilo. Bio je to jedan život koji se činio kao put za promašaj, svjedočio nam je Dušan. Bogu hvala, stvarno što kažu, Bog svojih ne zaboravlja. Kad si kršten - Bog te zapamtio. U jednom trenutku kad sam zaista bio na dnu, kad me hitna dovezla doma, moj otac je rekao: „Čuj, ovo ti je žuto svjetlo, ako ovako nastaviš, završit ćeš u crvenom. „ Staviš prst na čelo i pitaš se kako dalje. Onda shvatiš da si sam bez Boga – ništa. I onda hajde Bože, tu sam, vidiš u kakvom sam stanju, radi sa mnom  što si mislio. Ja ovako ne mogu. I onda lagano, prvo kreneš redovito na misu, dođu opet i prijatelji. Krene borba sa samim sobom, sa svime što nosi život i odrastanje, pogotovo kad se dižeš s dna, često ti je neprijatno. Nakon 2 godine sam osjetio, kaže Dušan, da bi možda mogao imati poziv za svećenstvo, nisam to želio.. Ono, Bože ja znam da si ti tu, ali daj mi neki miran život.. Međutim, to baš ne ide tako. Ljubav jednom kad te dotakne, teško da može ostati isti. I onda se boriš s tim, a zapravo to želiš – jako čudna situacija.

I opet kroz neko vrijeme borbe, Bogu hvala, jedan je svećenik bio sa mnom, kao duhovnik, pa me vodio i na kraju stvarno povjeruješ dobro - Bože, ti ipak znaš što radiš, ipak si me digao kad sam bio u najgoroj mogućoj situaciji, pa hajmo probati, vjerujem. Pristaneš i odeš u sve to. Jako mi je zanimljivo pitanje prije dan-dva postavio vaš kapelan – zašto sam ostao na bogosloviji? Jako dobro pitanje. Naime, neke se stvari ne promijene, gdjegod da jesi. Bio ti osnovac, srednjoškolac, student, bogoslov, nema veze – i dalje imaš taj neki odnos s Bogom i dalje razgovaraš s Njim, barem pokušavaš. Ali ta neka osobna komunikacija – Bože ja te trebam, ne mogu bez Tebe. Ti si me tu doveo, znaš zašto si me doveo.. molim te vodi me i u današnjem danu i sutra.. Pokušavaš živjeti u predanju i pouzdanju...

Na tom tragu, zbilja molite za nas, ne samo za nas bogoslove već i za nova duhovna zvanja, pozvao je bogoslov Dušan okupljene vjernike. Mi trebamo prvoklasne mlade, a imamo takvih, samo treba moliti. Teško je početi. Jer Božja ljubav kad te dotakne, to je – sve daješ, sve prodaješ...

To je to! Zato Vas molim,  molite se, da mladi imaju takvo srce – dat se i predati se. Onda živiš s ljubavlju. To je prekrasno, jedan je svetac rekao da je „svetost je avantura, jedina koja postoji“ – živa istina. Za Boga se isplati dati sve! „  posvjedočio nam je bogoslov Dušan, koji je s našim župnim vikarom Filipom Sertićem sudjelovao i na Regionalnom susretu osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u dvorani Pampas.

Bogoslovi su se, zajedno s našim župnim vikarima Božidarom i Filipom, družili s vjernicima i nakon mise, na trgu, ispred naše župne crkve.

Radosni smo što smo mogli sudjelovati na njihovom svećeničkom putu!

Tekst i foto: ZUSK

Više fotografija u Fotogaleriji.