Uto24Ruj2019

Nadbiskup i metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u našoj župi

24. rujna 2019. g., na 13. obljetnicu posvete naše župne crkve Uzvišenja Svetog Križa, večernju je svetu misu predslavio vrhbosanski nadbiskup i metropolit, uzoriti kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s mons. Ivanom Ćurićem, pomoćnim biskupom đakovačko-osječke nadbiskupije, župnikom Ivicom Martićem, župnim vikarima Božidarom Nađem i Filipom Sertićem, Domagojem Lackovićem, tajnikom đakovačko-osječke nadbiskupije, te tajnikom kardinala Puljića, Štefanom Markovićem.

Dobrodošlicu u ime naše nadbiskupije, uz najsrdačnije pozdrave našeg nadbiskupa Đure Hranića i nadbiskupa u miru Marina Srakića na početku misnoga slavlja izrekao je mons. Ivan Ćurić, pomoći biskup đakovačko-osječke nadbiskupije.

„Prije desetak dana u Rimu je završio formacijski susret za novoimenovane biskupe, na kojem je sudjelovalo 105 biskupa iz cijeloga svijeta. Kad smo u Vatikanu bili primljeni u audijenciju kod Svetoga oca, papa Franjo u središte je svoje riječi stavio poruku blizine: blizina s Bogom i blizina s Božjim narodom.

Nasuprot svakom obliku gradnje zidova i barijera, te rušenja mostova dijaloga i suradnje. Upravo na putu blizine dragi kardinale, tako razvidno i jasno možemo prepoznati brojne korake Vaše pastirske službe, i u vremenu rata i poraća. Blizina! U skloništima, tamo gdje se strepilo za očuvanje golih života; u susretima s ranjenima i stradalima; u pohodima zajednicama, i onim najmanjima – „ostatku ostataka“ nekoć brojnih i velikih župa Vrhbosanske nadbiskupije, raspirujući u njima nadu i spremnost za povratak i obnovu. Blizina se očitovala i u Vašem zauzimanju za narod, kucajući na mnoga vrata u središtima političkih moći diljem svijeta, noseći u srcu ponajprije potrebnika, onoga u krilu našeg hrvatskog naroda, ali i drugih naroda i zajednica, nastojeći s iskrenim stavom graditi mostove dijaloga i suradnje. Ove godine spominjemo se 100-te obljetnice rođenja nekoliko vrijednih crkvenih pastira. Među njima je sluga Božji, kardinal Franjo Kuharić, te naš biskup, blage uspomene, Ćiril Kos. Radujemo se kad u Vašim koracima i riječima, zapravo kad u Vašoj pastirskoj ljubavi prepoznamo i njihov časni i sveti primjer. Tako se lijepo Vaš dolazak složio s danom svetkovine obljetnice posvete ove župne crkve. Hvala Vam, uzoriti Kardinale, što nas utvrđujete u vjeri i pozivu da budemo „živo kamenje“ Božje nazočnosti u svijetu u kojem danas živimo Bio Vam uvijek blizu Gospodin, krijepio sve Vaše korake!“ rekao je mons. Ćurić.

„Dragi brate biskupe, braćo misnici, braćo i sestre! Danas slavimo posvetu ove crkve. Jasno da to zapravo i nameće temu ove moje besjede“ – rekao je na početku svoje nadahnute homilije, uzoriti kardinal Vinko Puljić. „ Mi gradimo Crkvu i čuli ste u čitanju, da je to dom Božji, znači On tu stanuje. Tu je Bog kod kuće. Kad mi dođemo u taj posvećeni hram gdje Bog stanuje, onda kao što biskup na početku rekao potreba blizine, tu doživljavamo Božju blizinu. Vi znate, posebno za vrijeme studeni, što znači približiti se vatri, to znači, ugrijati se. Drugom riječju, ovdje se približavamo jednoj vatri koja se zove Bog je ljubav. Doći u crkvu, u dom Božji, znači ugrijati srce na božanskom srcu Božje ljubavi. Zato bih htio da shvatimo ovu poruku malo prije naviještene riječi – Hram ste Božji, hram ste Duha Svetoga!  Ta crkva označava svakog od nas vjernika. Kao što nas u ovoj crkvi grije Božja ljubav, tako bi se trebalo dogoditi i u našem životu. Čovjek je hram i tu treba Bog stanovati. Čuli ste da se Isus okomio na trgovce, da očiste hram. Treba hram biti hram Božji. Hajdemo to primijeniti na svoje srce i dušu. Ima li tamo kakvih trgovaca, s čime mi sve trgujemo?  Kako često bude najmanje za Boga mjesta. To najbolje možemo provjeriti s čime smo preokupirani. I ja, kao biskup, kad uvečer ispitujem savjest, shvatim da sam na svašta mislio, a shvatim – Isuse, pa za tebe je bilo najmanje mjesta. To svatko od nas može primijetiti. Kao što je onaj hram posvećen, tako je svatko od nas posvećen sakramentom krštenja. Postali smo hram Duha Svetoga, pomazani smo svetim uljem, kao što je i ova crkva na ovim križevima pomazana svetim uljem, kao i oltar, i mi smo pomazani i kod krštenja i kod krizme. Opečaćeni smo Duhom Svetim. Jesu li se uvukli kakvi trgovci s kojekakvim interesima... Zato je potrebno čistiti hram Božji, da to bude Dom Božji, to znači – tamo gdje Bog stanuje. U središtu crkve je oltar, jer je to na neki način slika obiteljskog doma koji ima za središte obiteljski stol. ... svi smo tu kod kuće, bez obzira koju službu ili znanje imamo, koje sposobnosti imamo – svi smo ovdje braća i sestre. Kod Isusa čiju žrtvu slavimo na oltaru. Ono što je On na Veliki petak prikazao na križu, to se, na neki način obnavlja kod svake sv. mise, na oltaru. I mi to prikazujemo, tu smo svi blizu. To je cijena našeg otkupljenja. Tu se hranimo, njegovom riječju, njegovim tijelom, kao za obiteljskim stolom, tu se hranimo kruhom svagdašnjim ali kao što Isus uze bič, pa istjera one trgovce, tako i mi svaki put moramo kajati  se i taj oltar, to je naše srce, očistiti, da se na njemu prikazuje moj život, život  s Bogom, s ljudima... sjedinjujem se s Kristom na oltaru. .. Kršćanin je čovjek koji uči pod križem Kristovim. Ova je crkva Uzvišenja Svetog Križa i križ dominira u Vašoj crkvi. Što Vi mislite kad ugledate ovaj križ? Ja bih vam rekao – Kad god uđeš u ovu crkvu i ugledaš ovaj križ, pokušaj biti svjestan koliko vrijediš. Tvoja vrijednost niče iz Isusove žrtve na križu....Zato kad god uđeš, možda si klonuo duhom ili si zatrovan, izgubio nadu – probudi se, čovječe vidi koliko vrijediš! Vidi koliko te Bog voli, da je svog sina dao da na križu umre. To je knjiga koju nikad nismo do kraja pročitali. Svaki dan možemo puno toga pročitati.. prvo kolika je Božja ljubav....smrću na križu  zagrlio nas je da postanemo djeca Božja, hram Duha Svetoga. Kad god vidim taj križ, moramo pomisliti na sramotu grijeha, koliko je grijeh strašna stvar, da je on Isusa na križ razapeo. ...Što više prepoznamo Božju ljubav biti  ćemo spremniji odvojiti se od grijeha. Zato trebamo shvatiti veličinu i snagu Božje ljubavi da bi bili hrabriji u borbi protiv grijeha. I kad god pogledam na križ , moram naučiti da je grijeh zlo, otrov. On mene uništava. Zato ne možeš doći pod križ, a ne pokajati se, Bože, oprosti mi! Kakav je to pogled na križ, a ne imati kajanje, to je otupjelo srce. Zato tražim učiti što to znači imati križ u kući, ovdje, to me uči živjeti Božju blizinu. ...

Znate, križ je škola gdje učim praštati. Oče, oprosti im, je l` ne znaju što čine! To je ta krvna žrtva koja se obnavlja na oltaru. Lako kažemo oprosti, ali očistiti srce da ne bude otrovano, da nemamo zlih misli.. nije to jednostavno. Mislimo da je to lako, a znamo koji put podstanara nositi danima u svom srcu, pogotovo kad se s nekim svadimo.... Nije lako očistiti srce od te zloće, zato je praštanje škola Božje ljubavi. To učimo pod križem, to je propovjedaonica. Što mislite, kad bi to praštanje zaživjelo, kako bi bilo lijepo u kući živjeti. Kako bi lijepo bilo sa susjedima živjeti. Kako bi lijepo hrvatski narod bio složan, a ovako se svađamo kao „rogovi u vreći“, zato što je  oholost zavladala. U crkvi kad god je podijeljenost nastala, to je bilo iz oholosti, jer nema praštanja. Zato je prevažno - križ nije samo simbol, on je sadržaj  našeg života. ...Kad su Isusu ruke i noge bile vezane, najljepši dar daje – „Ivane, evo ti majke!“ majku svoju - za majku. Zato nikad nemoj misliti da ne možeš, nitko nije tako bogat da ne treba drugoga, niti tako siromašan, da nema što dati. Križ nas uči – živjeti s drugima, za druge, živjeti dostojanstvo djeteta Božjeg. .... Večeras, prije spavanja, stani pod taj križ, pa prepoznaj sebe – Ti si taj posvećeni hram, dom Božji, ima li Isus mjesta u tvom srcu i tvojim mislima, možeš li od tog križa  naučiti nešto da možeš radosno živjeti? ...Jednom me grupa mladih pitala – kako to da naši stari kažu da su pjevali a nisu imali ni upola kao mi, rekao sam im Tko se ne zna žrtvovati, taj se ne zna radovati!  Samo onaj koji se zna žrtvovati, taj zna radosno živjeti i radost dijeliti. To je sloga križa. Ako to naučimo, neće nas nitko istjerati iz ove zemlje, znat ćemo se voljeti i ovu zemlju voljeti i za nju se žrtvovati. Zato želim da ova svetkovina, u kojoj svetkujete posvećenje hrama Božjega, prepoznate  sebe i svoje dostojanstvo i da shvatite Bog stanuje u Vama! Tko mene ljubi, k njemu ćemo doći i tamo se nastaniti.  To je Isusova riječ, valjda njemu vjerujete. Želim da večeras radosno proživite Božju blizinu, koji se nastanio među  Vama i u Vama! Amen!“ naglasio je u svojoj propovijedi, uzoriti kardinal Vinko Puljić.

Nakon pričesti  svi smo zajedno obnovili krsni savez.

„Radost nam je što ste pohodili našu lijepu Slavoniju, koja je kroz dugu povijest bila i jest, utočište naših braće i sestara iz Bosne i Hercegovine“, rekao je u zahvali naš župnik Ivica Martić, te dodao: „Tu pronađoše vrijedne ljude i plodnu zemlju. Naš je narod ponio iz svoje Bosne, a mnogi su među nama, porijeklom iz te divne zemlje, ponijeli su sa sobom srce, dušu i vjeru. Jedna je suza ostala u oku. Suza neisplakana, na kojoj piše: nigdje kao u Bosni! Al, Bosna je u duši, ona je u Bosancu i ono malo vjernika koji se bore, okupljeni oko Vas, dragi Kardinale, čuvajući vjeru koju primiše od svojih pradjedova. Više nego ikada želimo  čuti poziv pape Franje, da izađemo na periferije, u svijet, da napustimo zidine i crkvu i ono naroda što je ostalo, da potražimo na ulicama, u domovima, na putu. Došlo je vrijeme i još više dolazi, kad ćemo se morati boriti za svaku dušu, kada će vjernik, kako reče sv. Pavao: „samo od vjere živjeti.“ Hvala Vam na pohodu naše župne zajednice, o 13-toj obljetnici posvete naše crkve Uzvišenja Svetog Križa. Hvala Vam na ohrabrenju vjere, na Vašem jednostavnom  pristanku da ćete doći. Lijepa je ovo crkva, koju ljudi sagradiše. Molite s nama i za nas da bude još ljepša ona, koju u sebi gradimo, kako ste danas rekli. U znak naše zahvalnosti, po rukama obitelji Vujić primite dar od naše zajednice: Ikonu raspetoga Isusa, kome je naša crkva posvećena, nastaloj u radionici ikonoslikarstva u našoj župi. Buket cvijeća i novčani prilog za pomoć Vašem pastoralnom djelovanju. Puno je nas koji smo porijeklom ili smo netom došli iz Bosne, doista je lijepo i čast nam je vidjeti uzoritog kardinala među nama i našeg pomoćnog biskupa i sve svećenike. Svima hvala! – rekao je župnik Martić.

Večernje misno slavlje animirao je Mješoviti zbor naše župe, pod vodstvom i uz orguljašku pratnju s. Samuele Markanović.

Tekst i foto: ZUSK

Više fotografija u Fotogaleriji.