Naslovnica

  • Presveto Srce Isusovo 01
    12. lipnja 2015. - Proslava svetkovine Presvetog Srca Isusova, Recital najmlađih župljana
    Fotografirala: Nevenka Špoljarić
  • Presveto Srce Isusovo 02
    12. lipnja 2015. - Proslava svetkovine Presvetog Srca Isusova, Euharistijsko slavlje na otvorenom uz kapelicu posv. Presv. Srcu Isusovom
    Fotografirala: Nevenka Špoljarić
  • Presveto Srce Isusovo 03
    12. lipnja 2015. - Proslava svetkovine Presvetog Srca Isusova, Djeca su izvela recital Blanke Kundakčić
    Fotografirala: Nevenka Špoljarić
  • Božićna misa 01
    4. siječnja 2015. - Božićna misa u izvedbi STD „Pajo Kolarić“
    Fotografije: Zorislav Kalazić
  • Božićna misa 02
    4. siječnja 2015. - Božićna misa u izvedbi STD „Pajo Kolarić“
    Fotografije: Zorislav Kalazić
  • Polnoćka 2014. 01
    24. prosinca 2014. - Polnoćka
    Fotografije: Zorislav Kalazić
  • Polnoćka 2014. 02
    24. prosinca 2014. - Misa polnoćka
    Fotografije: Zorislav Kalazić
  • Koncert Retfalačkih umirovljenika 01
    24. prosinca 2014. - Koncert Retfalačkih umirovljenika na Badnjak ispred župne crkve
    Fotografije: Zorislav Kalazić
  • Koncert Retfalačkih umirovljenika 02
    24. prosinca 2014. - Koncert Retfalačkih umirovljenika na Badnjak ispred župne crkve
    Fotografije: Zorislav Kalazić
  • Božićne jaslice 01
    20. prosinca 2014. - Božićne jaslice ispred župne crkve, umirovljenici pjevaju ispred jaslica u Retfali
  • Gospa Osječka 01
    7. prosinca 2014. - Devetnica u čast Gospi Osječkoj, Detalj sa zahvalnice Gospi Osječkoj
  • Gospa Osječka 02
    7. prosinca 2014. - Devetnica u čast Gospi Osječkoj, Sebastian Šujević, Ivan Stipić i Svetislav Stjepan Krnjak na misi 7.12.14. u crkvi Sv. Križa
  • Došašće 01
    30. studenog 2014. - Došašće u našoj župi, Euharistijska proslava 1.nedjelje došašća
  • Došašće 02
    30. studenog 2014. - Došašće u našoj župi, Osnovci predmole molitve župljana
  • svetkovina BDM čudotvorne medaljice 01
    27. studenog 2014. - Proslavljena svetkovina BDM čudotvorne medaljice, Misa u DMS čudotvorne medaljice
  • svetkovina BDM čudotvorne medaljice 02
    27. studenog 2014. - Proslavljena svetkovina BDM čudotvorne medaljice, S.Kaja Ljubas zahvaljuje svima
  • Koncert župnih zborova 01
    23. studenog 2014. - Koncert župnih zborova
    Fotografirao: Zorislav Kalazić
  • Koncert župnih zborova 02
    23. studenog 2014. - Koncert župnih zborova
    Fotografirao: Zorislav Kalazić
  • Koncert župnih zborova 03
    23. studenog 2014. - Koncert župnih zborova
    Fotografirao: Zorislav Kalazić
  • Nedjelja bračnih jubileja 01
    16. studenog 2014. - Proslavljena Nedjelja bračnih jubileja, Dijamantni i zlatni bračni jubilarci
  • Nedjelja bračnih jubileja 02
    16. studenog 2014. - Proslavljena Nedjelja bračnih jubileja, Slavljenici s najmlađim 20-godišnjim bračnim stažem
  • Crkveni god 01
    14. rujna 2014. - Proslava Uzvišenja sv. Križa, Pavo Vukovac i Davor Vuković na središnjem euharistijskom slavlju
  • Crkveni god 02
    14. rujna 2014. - Proslava Uzvišenja sv. Križa, završni blagoslov predvoditelja slavlja dr. Vukovića
  • Crkveni god 03
    14. rujna 2014. - Proslava Uzvišenja sv. Križa, vjernici na misi
  • Knjiga Božice Sukić
    11. rujna 2014. - predstavljanje knjige Božice Sukić „Vrijeme je za ljubav“
  • DSNG02
    8.10.2011. 50 godina sestara Naše Gospe u Retfali
  • DSNG03
    8.10.2011. 50 godina sestara Naše Gospe u Retfali
  • Jubilej 01
    22.05.2011. 50. obljetnice retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa
  • Jubilej 02
    22.05.2011. 50. obljetnice retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa
  • Jubilej 01 devetnica
    13.05.2011. 50. obljetnice retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa (devetnica)
  • Jubilej 02 devetnica
    13.05.2011. 50. obljetnice retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa (devetnica)
  • Posveta 01
    24.09.2006. nadbiskup mons. dr. Marin Srakić posvetio župnu crkvu
  • Posveta 02
    24.09.2006. nadbiskup mons. dr. Marin Srakić posvetio župnu crkvu

 
PDF Ispis E-mail

Presveto Srce Isusovo proslavljeno u našoj župi

Naša župa Uzvišenja svetog Križa i ove je godine 12. lipnja nastavila tradiciju slavljenja svetkovine Presvetog Srca Isusovog uz molitvu i večernju misu na otvorenom uz zavjetnu kapelicu posvećenu Presvetom Srcu Isusovom 1936. godine, smještenu uz raskrižje Psunjske i Čvrsničke ulice u Retfali. Svetkovanje je započelo jutarnjom misom u crkvi, a navečer nastavljeno uz procesiju najmlađih župljana do kapelice i prigodni recital 19 djece. „Među lipama ovim već 20 godina svatko traži hlad jer na misno slavlje dolazi i star i mlad. Kapelice ovakve više se ne prave, danas se u crkvama mise slave. Zato treba čuvati ovo naše blago, kao što se čuvaju i svi drugi običaji nama dragi, ali vjera je ona najpreča koja mora među nama ostati. Blješti ova kapelica u svom sjaju, ne kao dukat što ga baka čuva jer kapelica ima nešto više od vanjske ljepote. To je izvor Božanskog milosrđa i dobrote“, poručila su djeca uoči početka mise u recitalu s tekstom župljanke Blanke Kundakčić. Tijekom proteklih deset godina slavlje je predvodio i propovijedao gostujući svećenik te je ugošćen dr. sc. Josip Bošnjaković, teolog i psiholog u Bračnom i obiteljskom savjetovalištu u nadbiskupijskom Vikarijatu te viši asistent na KBF-u u Đakovu.

Bošnjaković je u propovijedi naglasio kako se vjernik nadahnjuje, časti i slavi Srce Isusovo, a istovremeno valja posvijestiti da je Crkva rođena iz ljubavi, iz Kristovoga srca te kako su mnogi doživjeli Božju ljubav, no na nama je tu ljubav primijeniti. Govoreći o osloboditeljskoj Kristovoj ljubavi propovjednik je kazao: „Ne trebamo se bojati gatanja, vračanja, zapisa i koječega zato što smo po Kristu oslobođeni i ništa ne može biti jako kao ljubav koja nas je oslobodila, potekla iz njegova srca... Nadahnuti evanđeoskim čitanjima možemo Bogu i jedni drugima otvoriti više srca, biti kruh za druge i srce jednih za druge.“

Svetkovanje na otvorenom i ove je godine organizirao bračni par Stjepan i Katica Đukić. Misu su suslavili župnik Pavo Vukovac i župni vikar Ivan Stipić te je naposljetku župnik zaključio: „U Evanđelju se izrijekom ne spominje srce Isusovo, no cijelo je Evanđelje govor Božjega srca – od utjelovljenja do smrti na križu, govor Božje ljubavi prema nama. Neka i naš život bude govor ljubavi takav da ljubav i prijateljstvo budu slični Božjoj ljubavi i da prolazimo zemljom čineći dobro kao što je Isus činio.“ Djeca su cvijećem darivala svećenike i časnu sestru Evicu Sočković koja je na klavijaturama uz pjevanje župnoga zbora uveličala liturgijsko slavlje.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

 
PDF Ispis E-mail

Poruka Svetog Oca Franje za korizmu 2015.

Velika mi je želja da sva mjesta u kojima je Crkva prisutna, posebno naše župe i naše zajednice, postanu otoci milosrđa usred mora ravnodušnosti.

Očvrsnite srca (Jak 5,8)

Draga braćo i sestre,

Korizma je vrijeme obnove za Crkvu, zajednice i pojedine vjernike. To je nadasve "vrijeme milosti" (2Kor 6,2). Bog od nas ne traži ništa što nam već prije nije dao: "Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi" (1Iv 4, 19). On nije ravnodušan prema nama. Stalo mu je do svakog od nas, poznaje svakog od nas po imenu, brine se za nas i traži nas kada se okrenemo od njega. On se zanima za svakog od nas; njegova ga ljubav priječi da bude ravnodušan prema onome što nam se događa. Međutim, događa se da kada nam je dobro i kada smo bez briga, tada zaboravljamo druge (što Bog Otac nikada ne čini): ne zanimaju nas njihovi problemi, njihove patnje i nepravde koje podnose… Tada naše srce postaje hladno. Sve dok mi je relativno dobro i dok sam zadovoljan, ne mislim na one koji nisu dobro. Taj egoistični, ravnodušni stav danas je poprimio svjetske razmjere, dotle da možemo govoriti o globalizaciji ravnodušnosti. To je problem s kojim se, kao kršćani, moramo uhvatiti u koštac.

Kada se Božji narod obrati njegovoj ljubavi, nalazi odgovore na ona pitanja koja povijest neprestano postavlja. Jedan od najvećih izazova o kojem želim progovoriti u ovoj svojoj poruci jest upravo globalizacija ravnodušnosti.

Ravnodušnost prema bližnjemu i prema Bogu predstavlja stvarnu napast također za nas kršćane. Imamo stoga potrebu svake godine u korizmi čuti vapaj prorokâ koji dižu svoj glas i bude naše uspavane savjesti.

Bog nije ravnodušan prema svijetu, već ga toliko ljubi da je dao svoga Sina za spasenje svakog čovjeka. U utjelovljenju, zemaljskom životu, smrti i uskrsnuću Sina Božjega, vrata između Boga i čovjeka, između neba i zemlje, otvorena su jednom zasvagda. Crkva je poput ruke koja ta vrata drži otvorenima naviještanjem Božje riječi, slavljenjem sakramenata, svjedočenjem vjere ljubavlju djelotvorne (usp. Gal 5,6). No, svijet teži zatvoriti se u samoga sebe i zatvoriti ta vrata kroz koja Bog ulazi u svijet i svijet u njega. Tako ruka, koja je Crkva, ne smije se nikada iznenaditi ako bude odbačena, zgažena i ranjena.

Božji narod treba dakle tu duhovnu obnovu, da ne bi postao ravnodušan i zatvoren u samoga sebe. Želim vam predložiti za razmišljanje tri biblijska teksta.

1. "Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi" (1Kor 12,26) – Crkva

Božja ljubav razbija tu pogibeljnu zatvorenost u sebe same koja se zove ravnodušnost. Crkva nam tu Božju ljubav pruža svojim učenjem i, nadasve, svojim svjedočenjem. Međutim, svjedočiti se može samo ono što se najprije iskusilo. Kršćanin je onaj koji dopušta Bogu da ga zaodjene svojom dobrotom i milosrđem, da ga zaodjene Kristom, da bi poput njega bio na službu Bogu i ljudima. To nam jasno doziva u svijest liturgija Velikog četvrtka obredom pranja nogu. Petar nije želio da mu Isus opere noge, ali je kasnije shvatio da Isus ne želi biti samo primjer kako trebamo jedni drugima prati noge. Tu službu može činiti drugima samo onaj koji je prije toga dopustio Isusu da mu opere noge. Jedino on ima "dijela" s njim (Iv 13, 8) i tako može služiti drugima.

Korizma je pogodno vrijeme da dopustimo Kristu da nam služi te tako postanemo poput njega. To se događa svaki put kada primamo sakramente, napose euharistiju. U njoj postajemo to što primamo: Kristovo tijelo. U tome tijelu nema mjesta za onu ravnodušnost koja, čini se, tako često zagospodari našim srcima. Jer onaj tko je Kristov pripada jednom tijelu i u njemu ne možemo biti ravnodušni jedni prema drugima. "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi." (1Kor 12,26).

Crkva je communio sanctorum ne samo zbog svojih svetaca, već također zato jer je zajedništvo u svetim stvarima: ljubavi Boga koji nam se objavio u Kristu i svim njegovim darovima. Među tim darovima je također odgovor onih koji su dopustili da ih ta ljubav zahvati. U tome zajedništvu svetih i u tome dioništvu u svetim stvarima nitko ne zadržava ništa za sebe, već sve što ima dijeli s drugima. A budući da smo povezani u Bogu, možemo učiniti nešto i za one koji su daleko od Boga, za one do kojih nikada ne bismo mogli doprijeti vlastitim silama, da s njima i za njih molimo Boga da se svi otvorimo njegovu djelu spasenja.

2. "Gdje ti je brat…? " (Post 4,9) – Župa i zajednice

Sve što smo rekli za opću Crkvu mora se primijeniti na život župâ i zajednicâ. Uspijevamo li u tim crkvenim stvarnostima iskusiti da smo dio istoga tijela? Tijela koje ujedno prima i dijeli ono što Bog želi darivati? Tijela koje poznaje i skrbi za svoje najslabije, najsiromašnije i najmanje članove? Ili se sklanjamo u neku opću ljubav koja želi zagrliti cio svijet, ali zaboravlja Lazara koji sjedi pred našim zatvorenim vratima? (usp. Lk 16,19-31).

Kako bismo primili ono što nam Bog daje i kako bi to dalo obilne plodove, moramo nadići granice vidljive Crkve na dva načina.

Prije svega, ujedinjujući se s nebeskom Crkvom u molitvi. Kada zemaljska Crkva moli, tada se uspostavlja zajedništvo uzajamnog služenja i dobra koje se uspijeva vinuti do Božjeg lica. Sa svetima koji su našli svoju puninu u Bogu, činimo sastavni dio onoga zajedništva u kojem ljubav pobjeđuje ravnodušnost. Nebeska Crkva nije pobjednička jer je okrenula leđa patnjama svijeta i sama uživa u slavi. Sveci, radije, već kontempliraju i raduju se činjenici da su, Isusovom smrću i uskrsnućem, jednom zauvijek pobijedili ravnodušnost, tvrdoću srca i mržnju. Sve dok ta pobjeda ljubavi ne prožme čitav svijet, sveci nas nastavljaju pratiti na našem ovozemaljskom putovanju. Sveta Terezija iz Lisieuxa, crkvena naučiteljica, izrazila je uvjerenje da radost na nebu zbog pobjede raspete ljubavi neće biti potpuna sve dok i jedan čovjek na zemlji pati i jeca od boli: "Čvrsto sam uvjerena da neću biti besposlena na nebu; želja mi je i nadalje raditi za Crkvu i za duše." (Pismo 254, od 14. srpnja 1897.).

Mi smo dionici zaslugâ i radosti svetaca, a oni sudjeluju u našoj borbi i u našoj želji za mirom i pomirenjem. Njihova radost zbog pobjede Krista uskrsloga daje nam snagu u nastojanju da prevladamo tolike oblike ravnodušnosti i tvrdoće srca.

S druge strane, svaka je kršćanska zajednica pozvana izaći iz same sebe i biti uključena u život društva čiji je dio, napose radeći sa siromašnima i onima koji su se udaljili od Crkve. Crkva je po svojoj naravi misionarska, nije prignuta nad samu sebe, već je poslana svim ljudima.

Njezina je misija biti strpljivi svjedok Onoga koji želi privesti Ocu cjelokupnu stvarnost i svakoga čovjeka. Njezina je misija svima donijeti ljubav koja ne može šutjeti. Crkva slijedi Isusa Krista na putu koji je vodi do svakog čovjeka, sve do kraja zemlje (usp. Dj 1,8). Tako u svakom našem bližnjem možemo vidjeti brata i sestru za koje je Krist umro i uskrsnuo. Sve što smo primili, primili smo i za njih. Jednako tako, sve ono što ta braća posjeduju dar je za Crkvu i čitavo čovječanstvo.

Draga braćo i sestre, velika mi je želja da sva mjesta u kojima je Crkva prisutna, posebno naše župe i naše zajednice, postanu otoci milosrđa usred mora ravnodušnosti.

3. "Očvrsnite srca" (Jak 5,8) – Pojedini vjernik

I kao pojedinci izloženi smo napasti ravnodušnosti. Zatrpani vijestima i potresnim slikama ljudskih patnji, često osjećamo našu nesposobnost da pružimo pomoć. Kako izbjeći da budemo uvučeni u tu spiralu strahote i bespomoćnosti?

U prvom redu, možemo moliti u zajedništvu sa zemaljskom i nebeskom Crkvom. Ne podcjenjujmo snagu molitve mnoštva glasova ujedinjenih u molitvi! Inicijativa 24 sata za Gospodina, za koju se nadam da će se 13. i 14. ožujka provesti u čitavoj Crkvi, također na dijecezanskoj razini, želi biti znak te potrebe za molitvom.

Drugo, možemo pomagati djelima ljubavi, dopirući kako do onih koji su blizu, tako i do onih koji su daleko, preko mnogobrojnih karitativnih tijelâ Crkve. Korizma je pogodno vrijeme da se pokaže ta briga za druge jednim znakom, pa bio on i mali, našeg pripadanja jednoj ljudskoj obitelji.

Treće, patnja drugoga predstavlja poziv na obraćenje, jer mi potreba brata doziva u svijest krhkost moga života i moju ovisnost o Bogu i braći. Ako ponizno molimo za Božju milost i prihvaćamo granice svojih mogućnosti, tada ćemo vjerovati u beskrajne mogućnosti koje Božja ljubav čuva za nas. Moći ćemo se također oduprijeti đavolskoj napasti da mislimo kako možemo vlastitim silama spasiti svijet i sebe.

Da bismo pobijedili ravnodušnost i naše težnje samodostatnosti, sve vas pozivam da živite ovo vrijeme korizme kao prigodu da se poradi na onome što je Benedikt XVI. nazvao izgradnjom srca (usp. Deus caritas est, 31). Imati milosrdno srce ne znači imati slabo srce. Tko želi biti milosrdan, treba čvrsto, postojano srce, zatvoreno napasniku, a otvoreno Bogu. Srce koje dopušta da ga pronikne Duh Sveti i da posvuda nosi ljubav braći i sestrama. I, konačno, siromašno srce, koje je svjesno vlastita siromaštva i besplatno se daje drugima.

Zbog toga, draga braćo i sestre, želim zajedno s vama u ovoj korizmi reći Kristu: "Fac cor nostrum secundum cor tuum" - "Učini srce naše po Srcu svome" (prošnja iz litanija Presvetom Srcu Isusovu). Tada ćemo imati snažno i milosrdno, budno i velikodušno srce koje se ne zatvara samo u sebe i ne postaje plijenom globalizacije ravnodušnosti.

U toj usrdnoj nadi, jamčim svoju molitvu da ova korizma urodi duhovnim plodovima za svakog vjernika i svaku crkvenu zajednicu, i molim vas da molite za mene. Neka vas Gospodin blagoslovi i Majka Božja čuva!

Iz Vatikana, 4. listopada 2014.

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 » > Kraj >>

Stranica 1 od 7